U praksi rezervisanja smještaja u Bosni i Hercegovini često dolazi do nesporazuma između gostiju i domaćina kada se postavi pitanje: mora li domaćin vratiti novac ako gost ne dođe? Da bismo razjasnili ovu temu, važno je razumjeti razliku između avansa i kapare i pravne posljedice koje svaki od ovih instituta nosi.

Šta je avans?

Avans je uplata unaprijed za uslugu koja tek treba biti izvršena – u ovom slučaju, za rezervaciju smještaja. Njegova svrha je jednostavna: gost potvrđuje rezervaciju, a domaćin zauzvrat blokira termin i odbija druge upite.

Prema Zakonu o obligacionim odnosima BiH, dogovor se smatra važećim i ako je sklopljen usmeno, preko e-maila ili poruka (član 26. i 28. ZOO). To znači da čak i dogovor postignut preko Vibera ili WhatsApp-a ima pravnu snagu.

Važno je znati da zakon ne propisuje automatski povrat avansa. Ako domaćin u dogovoru nije izričito naveo da je avans povratan u slučaju otkazivanja, podrazumijeva se da avans ostaje domaćinu. Razlog je jednostavan – domaćin je čuvao termin, odbijao druge potencijalne goste i zbog otkazivanja trpi gubitak.

Šta je kapara?

Kapara je poseban pravni institut uređen Zakonom o obligacionim odnosima (čl. 67–70). Ona ima funkciju garancije za ispunjenje ugovora i nosi drugačije posljedice od avansa:

• Ako gost otkaže – kapara ostaje domaćinu.
• Ako domaćin otkaže – dužan je vratiti duplu kaparu.

U praksi privatnog smještaja u BiH kapara se rijetko koristi u pravom smislu, jer većina domaćina ne navodi obavezu vraćanja duplog iznosa. Umjesto toga, skoro svi primaju avans – ali često koriste riječ “kapara”, ne znajući da to povlači druga pravila.

Zašto domaćini uglavnom koriste avans, a ne kaparu?

Avans je jednostavniji i sigurniji za domaćina. Ako gost ne dođe, domaćin zadržava avans bez dodatnih obaveza. Kod kapare, situacija je drugačija: ako domaćin otkaže rezervaciju, mora vratiti dvostruki iznos – što je značajan rizik.

Zbog toga se preporučuje da domaćini jasno napišu gostu:
“Avans za rezervaciju iznosi XX KM i nepovratan je u slučaju otkazivanja ili nedolaska.”

Tako su obje strane unaprijed upoznate s pravilima, a nesporazumi se izbjegavaju.

Zaključak

Bilo da se radi o avansu ili kapari, uplata unaprijed nije samo simbolični znak ozbiljnosti – ona stvara pravnu obavezu za obje strane. Gost koji uplati avans ili kaparu potvrđuje rezervaciju i prihvata dogovorene uslove. Domaćin zauzvrat mora biti jasan u komunikaciji i pojasniti da li uzima avans ili kaparu, te da li postoji mogućnost povrata u slučaju otkazivanja.

Dogovor postignut preko poruka ima istu snagu kao i pisani ugovor, što znači da poruke i potvrde o uplati mogu poslužiti kao dokaz u slučaju spora.

Pravilno definisani uslovi rezervacije štite i gosta i domaćina – i sprječavaju nepotrebne sukobe oko pitanja “da li se avans vraća ako se gost ne pojavi”.